Preskoči na sadržaj
Istorija

Zašto sat ima 60 minuta, a dan 24 sata

Dužinu merimo desetkama, a vreme šezdesetinama. To je nasleđe starog Vavilona i Egipta, koje nije uspela da ukine ni Francuska revolucija.

3 min čitanja
Zašto sat ima 60 minuta, a dan 24 sata
Foto: Unsplash

Metar ima sto centimetara, a kilogram hiljadu grama. Samo vreme i uglove i dalje delimo na šezdeset delova. Razlog je star oko četiri hiljade godina.

Vavilonska šezdesetica

Stari narodi Mesopotamije, Sumeri, a posle njih Vavilonci, računali su u sistemu čija je osnova bio broj 60, kao što je naša osnova broj 10.

Šezdeset je za računanje vrlo zgodan broj. Deljiv je sa 2, 3, 4, 5, 6, 10, 12, 15, 20 i 30. Polovina, trećina, četvrtina i petina sata zato su celi brojevi minuta. Broj 10 je deljiv samo sa 2 i 5.

Iz istog izvora potiče i krug od 360 stepeni.

Egipatskih dvanaest

Podela dana na 24 dela dolazi iz Egipta. Egipćani su dan delili na dvanaest časova, koje su pratili po senci na sunčaniku, i noć na dvanaest časova, koje su određivali po izlasku pojedinih zvezda.

Zašto baš dvanaest, ne zna se pouzdano. Jedna pretpostavka je da se brojalo palcem po člancima ostala četiri prsta iste šake, kojih ima upravo dvanaest.

Sati koji su se rastezali

Egipatski i kasnije rimski sat nije imao stalnu dužinu. Dvanaestina dana bila je leti duga, a zimi kratka. Sat jednake dužine u svako doba godine predložili su grčki astronomi, ali se u svakodnevnom životu ustalio tek kada su se u 14. veku po evropskim gradovima pojavili mehanički satovi.

Odakle reči minut i sekund

Grčki astronom Ptolemej je u 2. veku, po ugledu na Vavilonce, stepen delio na šezdeset manjih delova, a svaki od njih na još šezdeset.

U latinskom prevodu prvi deo se zvao „pars minuta prima“, prvi mali deo, a drugi „pars minuta secunda“, drugi mali deo. Od prve reči nastao je minut, a od druge sekund.

Ista podela je kasnije preneta sa uglova na sat. Dugo je bila samo računska. Satovi su vekovima imali jednu kazaljku. Kazaljka za minute postala je uobičajena tek kada je holandski naučnik Kristijan Hajgens 1656. napravio sat sa klatnom, prvi koji je bio dovoljno tačan.

Dan od deset sati

Francuska revolucija je 1793. godine, uz metar i kilogram, uvela i decimalno vreme. Dan je imao deset sati, sat sto minuta, a minut sto sekundi. Pravljeni su i satovi sa dva brojčanika, starim i novim.

Narod novo vreme nije prihvatio. Trebalo je zameniti sve satove u zemlji, a korist nije bila očigledna. Obavezna upotreba je ukinuta već 1795. godine. Metar i kilogram su ostali.

Sekund danas

Sekund je dugo određivan kao deo dana: dan ima 86.400 sekundi. Zemlja se, međutim, ne okreće savršeno ravnomerno. Od 1967. godine sekund je određen pomoću treptaja atoma cezijuma, a atomski satovi greše manje od jedne sekunde u milion godina.

Zašto se nije promenilo

Podela na 24, 60 i 60 nije najjednostavnija, ali je ugrađena u svaki sat, kalendar, kartu i računar na svetu. Promena bi koštala mnogo više nego što bi donela.

Naslovna fotografija: Unsplash

Pročitajte i ovo