Zašto nam utrne noga
Noga ne „zaspi“ zato što u njoj nema krvi. Pritisnut je nerv, a mravinjanje koje sledi znak je da se oporavlja.
Rubrika
Telo i um: zašto zevamo, sanjamo i zašto nam vreme sve brže prolazi.
Noga ne „zaspi“ zato što u njoj nema krvi. Pritisnut je nerv, a mravinjanje koje sledi znak je da se oporavlja.
Crvenilo od stida ne možemo ni da izazovemo ni da zaustavimo. Upravo zato mu drugi ljudi veruju.
Trepnemo petnaestak puta u minutu, mnogo češće nego što je potrebno da se oko ovlaži. Izgleda da se u tom trenutku nakratko odmara i mozak.
Mozak unapred zna šta će naša ruka uraditi, pa dodir oslabi pre nego što ga osetimo. Golicanje deluje samo kada je iznenađenje.
Levom rukom piše otprilike svaki deseti čovek. Uzrok nije jedan gen, a sklonost se vidi i pre rođenja.
Ježenje je ostatak iz vremena kada su naši preci imali krzno. Danas nas ne greje, ali se i dalje javlja: od hladnoće, straha i dobre muzike.
Štucanje je grč mišića kojim dišemo. Ne zna se pouzdano čemu služi, ali se zna zašto neki bakini lekovi ponekad pomognu.
Koža na prstima se ne smežura zato što upije vodu. To namerno radi nervni sistem, verovatno da bismo bolje držali mokre stvari.
Zevamo još pre rođenja, a dovoljno je da o zevanju samo čitamo pa da nam se zevne. Nauka i dalje nema konačan odgovor zašto.
Dok spavamo, mozak ne miruje. U nekim fazama sna aktivan je skoro kao kada smo budni, a telo je za to vreme namerno paralisano.