Šta su zvezde padalice
Zvezda padalica nije zvezda. To je zrnce kamena, često ne veće od zrna peska, koje sagoreva visoko u atmosferi.
Svetla crta preleti nebo i ugasi se za sekundu. Narod kaže da je pala zvezda. Prave zvezde su ogromne i daleke i ne padaju. Ono što vidimo dešava se stotinak kilometara iznad nas.
Tri slična imena
- Meteoroid je komadić kamena ili metala koji putuje svemirom.
- Meteor je svetlosni trag koji nastane kada meteoroid uleti u atmosferu. To je „zvezda padalica“.
- Meteorit je ostatak koji ne izgori i padne na tlo.
Zašto svetli
Meteoroid ulazi u atmosferu brzinom od više desetina kilometara u sekundi. Vazduh ispred njega ne stiže da se skloni, pa se naglo sabije i usija. Od te vreline zrnce isparava, a gas oko njega zasvetli.
Većina meteora zasvetli na visini od oko sto kilometara i ugasi se dvadesetak kilometara niže. Telo koje ih stvara obično nije veće od zrna peska ili graška.
Kiše meteora
Komete za sobom ostavljaju trag prašine. Kada Zemlja na svom putu oko Sunca prođe kroz takav trag, na nebu se za jednu noć vidi mnogo meteora. Pošto Zemlja svake godine prolazi istim putem, kiše meteora dolaze uvek u isto vreme.
- Perseidi, sredinom avgusta. Najpoznatiji su, jer padaju u tople letnje noći.
- Geminidi, sredinom decembra. Često su najbogatiji u godini.
- Leonidi, sredinom novembra. Obično su slabi, ali su nekoliko puta u istoriji dali i hiljade meteora na sat.
Rojevi nose imena po sazvežđima iz kojih meteori naizgled izleću: Persej, Blizanci, Lav. Zrnca zapravo lete uporedo, a čini nam se da se šire iz jedne tačke, kao šine koje se u daljini spajaju.
Kada je komad veći
Telo veličine pesnice daje veoma sjajan meteor, koji se zove bolid. Može da osvetli predeo kao pun Mesec i da se raspadne uz grmljavinu.
Iznad ruskog grada Čeljabinska je 2013. godine u atmosferu ušlo telo prečnika oko dvadeset metara. Raspalo se na visini od tridesetak kilometara, a udarni talas je polomio prozore na hiljadama zgrada.
Kamenje sa neba
Na Zemlju svakog dana padne više tona svemirskog materijala, najvećim delom kao sitna prašina. Krupniji komadi su retki i uglavnom završe u okeanu.
Najveći poznati meteorit leži u Namibiji, na mestu gde je pao. Zove se Hoba, građen je od gvožđa i nikla i težak je oko 60 tona.
Meteoriti su naučnicima dragoceni. Većina je stara koliko i Sunčev sistem, oko četiri i po milijarde godina, pa pokazuju od čega su nastale planete.
Kako ih posmatrati
- Nije potreban teleskop ni dvogled. Najbolje se vide golim okom, jer se javljaju po celom nebu.
- Izaberite mesto daleko od gradskih svetala i noć bez Meseca.
- Ostavite očima dvadesetak minuta da se priviknu na mrak i ne gledajte u telefon.
- Najviše meteora ima posle ponoći, kada je naša strana Zemlje okrenuta u pravcu kretanja planete.
Zašto zamišljamo želju
Običaj je veoma star i poznat je u mnogim narodima. Meteor traje kratko i ne može se predvideti, pa je želja „uspela“ ako stignemo da je pomislimo pre nego što se trag ugasi. Perseide u nekim krajevima Evrope zovu „suze svetog Lavrentija“, jer padaju oko dana tog sveca.
Naslovna fotografija: Unsplash
