Gospođa Branka (60) iz Dalmacije smatrala je da je njen sin imao dobar brak, a sa snahom se dobro slagala. Živjela je blizu njih i često ih je posećivala, jer je povremeno čuvala svoju unuku. Kada je čula da se razvode, kaže, držala se za glavu, a kada je saznala ko je treća osoba, umalo se nije onesvijestila.
“Ja sam samo jaukala, ponavljala sam šta me je to snašlo. Danima sam se sabirala, zvala jednog, pa drugog”, govori i danas s ubrzanim otkucajima srca, za mojevrijeme.hr.
“Sin je samo rekao da je tako, da napušta prvu ženu i da ne mogu ništa da promijenim, ali nije ulazio u dublje razgovore sa mnom. I nemam mnogo da pričam šta je i kako je bilo, dolazila je kod njih ta žena, njena drugarica, i ja sam je tamo vidjela jednom-dvaput. Možda su se njih dvoje sreli negdje drugdje, mi smo malo mjesto. Tu se nešto razvilo, kako i kada, sada nije bitno”, uznemireno priča gospođa Branka.
“Snaha za sve krivi mene”
Kada je vidjela da nema pomoći i da bi njen sin mogao da joj okrene leđa ako nastavi da paniči, natjerala se da stane na loptu.
“Rekala sam im da mi dovedu unuku dok sve ne riješe, ali onda je snaha rekla da mala ide kod nje, da smo svi najgori ljudi na svijetu. Tu je ja razumijem, vjerovatno bi i sama tako razmišljala u ljutnji i bijesu i ljubomori. Voljela bi da se i ona smiri, jer sada ima otrovan jezik. Ovo će uticati na mene, a ja moram da se pravim jaka, ne želim da izgubim sina i unuku”, rekla je ona.
Najteže joj je što ju je snaha, koju je voljela, pozvala i rekla joj da je za sve ona kriva, da ga je uvijek u svemu branila, da je nikada nije podržavala kada se žalila na bilo šta na njega. .
“Žalila se samo na to što on ništa ne radi po kući, što je sve na njoj, što ne vidi ni prašinu, ni prljave podove, ni veš u korpi. Znam da je rijetko i kuvao, a ona se na to bunila, da ništa ne preuzima kod kuće i da oboje rade. Ja sam ga branila, rekla sam joj da nije tako, da neće ništa, da se puno i oko kćerke davao, vozio je, vodio je, igrao se sa njom, ne znam, činilo mi se da je dobar prema svojoj ženi. Ali evo šta se na kraju desilo”, nastavlja ona.
Ona je tada naglasila da nema istine u tome da je ona kriva za raspad tog braka.
“To nije tačno, ona mi se više sviđa kao ličnost nego nova supruga mog sina, ni poslije mnogo mjeseci ne mogu i vjerovatno neću da se kajem. Rekla sam joj to, ali ona to ne želi da čuje. E, dragi ljudi, ja sam ga na koljenima molila da se predomisli. Ali sada je to otišlo predaleko, vidim da se neće vraćati u taj brak, nastavio je sa svojim životom, a previše je prkosa i gorčine u snahi”, objasnila je Branka.
Zli jezici peku
Kaže da ne može da kaže šta će i kako će se dogovoriti oko kćerke, odnosno njene unuke, dok ne vidi papirnato rješenje. Poznaje svog sina dovoljno dobro da zna da će tražiti redovno vrijeme sa kćerkom.
“Nadam se da bivša snaha neće spriječiti malu da se viđa sa ocem, to bi ipak štetilo djetetu. Vidim je malo, a toliko patim da ne mogu da vam opišem koliko patim. Ovo će zauvijek pratiti našu porodicu, a sada mogu samo da sjedim i plačem, ili mogu da se molim svaki dan da Bog sve preokrene na dobro”.
“Znam i da nas cijelo mjesto ogovara, zamislite dramu odlaska sa prijateljicom… ali nekako ću podnijeti te jezike. Kad bi se moja porodica vratila u neku normalu”, rekla je na kraju gospođa Branka.
(Moje Vrijeme)