Krivi toranj u Pizi stoji, na svoj prepoznatljiv način, već šest i pol vijekova. Ali nije se uvek naginjao pod istim uglom: da bi se dobio najdramatičniji pogled, najbolje vrijeme da se pogleda bilo je početkom devedesetih, kada je njegov nagib dostigao punih 5,5 stepeni. Doduše, u tom trenutku – kada po nekim proračunima toranj više uopće nije trebao stajati – bio je zatvoren za javnost, vjerovatno zbog straha da će ga sama težina turizma gurnuti preko tačke preokreta. Urušavanje Građanske kule u Paviji iz jedanaestog vijeka 1989. godine takođe je imalo veze sa tim: zar se ne bi moglo učiniti nešto da se svjetski poznato obilježje Pize poštedi slične sudbine?
Dotadašnji pokušaji da se podigne Krivi toranj imali su, blago rečeno, šaroliku historiju. Sagrađen na mekom tlu, počeo je da se naginje još u dvanaestom vijeku, prije nego što je njegova izgradnja bila završena. Proces te izgradnje, u tom slučaju, trajao je skoro 200 godina; tokom jedne duge pauze (koja je trajala deceniju) u posebno teškom periodu za Republiku Pizu, toranj se zapravo dovoljno smirio da spriječi kasnije urušavanje, iako je ostao nagnut. U kasnom trinaestom vijeku, najbolje rješenje za ovo stanje bilo je jednostavno izgraditi ostatak spratova u zakrivljenom obliku kao kompenzaciju.
Vijekovima nakon toga, pogled na Krivi toranj dovodio je u iskušenje generacije građevinskih inženjera da ga isprave. Čak je dovodio u iskušenje i neinženjere poput Benita Musolinija, koji je 1934. naredio da se velike količine betona upumpaju u njegov temelj. Kao i većina takvih operacija, samo se toranj dodatno nagnuo, piše Open Culture.
Tek u drugoj polovini dvadesetog vijeka, istraživači su tehnologijom analizirali temelje i tlo kako bi osmislili efikasno rešenje. Ovo je završilo uključivanjem uklanjanja zemlje kosom bušilicom ispod višeg kraja tornja, što ga je na kraju vratilo na oko četiri stepena, kao što je bilo prije skoro dva stoljeća. Nakon naknadnih stabilizacijskih radova, garantovano je da će ostati u uspravnom položaju još najmanje dva stoljeća.
O izgradnji i reinženjeringu Krivog tornja u Pizi, više možete saznati u video snimcima TED-Eda i Discovery UK.
Postavlja se pitanje, zašto ga nikada nije srušio potres?
“Ispostavilo se da je mekano tlo u podnožju strukture uzrokovalo njegovu zapanjujuću slabost – toranj se naginjao i u vrijeme kada se gradio 1178. Što i sadrži tajnu njegove strukturalne otpornosti,” piše Joe Quirke iz Global Construction Review.
To znači da „mekoća temeljnog tla amortizira toranj od vibracija na takav način da toranj ne rezonira s potresnim kretanjem tla“. Sam element zbog kojeg se toranj nagnuo spriječio ga je da se ne prevrne, što je ironija koja odgovara činjenici da je takav naizgled pogrešno započet građevinski projekat postao jedna od najponosnijih turističkih atrakcija Italije.