Među mnogim megalitima u Stonehengeu, ističe se jedna velika ploča… ili, tačnije rečeno, leži.
Kamen oltara, poznat i kao kamen broj 80 je ‘ležeći’ kamen u unutrašnjem krugu čuvenog neolitskog spomenika koji je nekad stajao na visini od 4,9 metara.
Purpurno-zelena pješčara sada leži potopljena u zemlji, prekrivena sa dva plava igneozna kamena.
Njegovo porijeklo sada postaje prava misterija.
U unutrašnjem krugu Stonehengea, ‘plavi kamen’ su čuvene igneozne stijene za koje se smatra da potiču sa područja Mynydd Preseli u Walesu.
Njihov dolazak na jug Engleske smatra se jednim od najdužih transportnih udaljenosti za bilo koji drevni spomenik na svijetu – i to je jedan od razloga zbog kojeg je Stonehenge tako impresivan.
Skoro stotinu godina se pretpostavljalo da kamen broj 80 potiče iz istog mjesta kao i njegovi “plavi” susjedi. Međutim, kako se ispostavilo, ta pretpostavka je bila netačna.
Novo istraživanje geohemije i mineralogije temelja starog crvenog pješčara u zapadnom Walesu – blizu mjesta odakle potiče većina “plavih kamenova” – otkriva jasno neslaganje.
“Jedna od ključnih karakteristika Kamena oltara je njegov izuzetno visok sadržaj barijuma”, objašnjava međunarodni tim istraživača odgovornih za ovo istraživanje.
Međutim, od svih 58 uzoraka uzetih sa starog crvenog pješčara (ORS) u zapadnom Walesu, samo četiri su imala nivoe barijuma bliske nižem opsegu sastava Kamena oltara. Unatoč njihovim višim nivoima barijuma, mineralogija ovih četiri stijene iz ovog waleskog područja nije se podudarala sa sitnozrnatom prirodom Kamena oltara.
“Sada se čini sve izglednijim da kamen oltara ne potiče iz ORS-a Anglikanskog-Velškog basena, te je stoga vrijeme da proširimo svoje horizonte, kako geografski, tako i stratigrafski, prema sjevernoj Britaniji, ali i prema kontinentalnim pješčarima mlađeg doba”, pišu autori ovog istraživanja, koje je vodio naučnik Richard Bevins sa Aberystwyth univerziteta u Velikoj Britaniji.
“Stoga predlažemo da se Kamen oltara ‘deklasificira’ kao plavi kamen, prekidaći vezu sa praktično Mynydd Preseli poteklim plavim kamenovima.”
Veći dio sedimenta u zapadnom Walesu potiče od devonske stijene koja ima oko 400 miliona godina. Ona dobro odgovara “plavim kamenovima” Stonehengea, ali ova podloga nema dovoljno barijuma da bi objasnila sastav Kamena oltara.
Kao rezultat toga, Bevins i njegovi kolege predlažu da potraga za porijeklom Kamena oltara počne u mlađim stenskim formacijama, poput onih koje su taložene u periodu perma ili trijasa prije otprilike 200 do 300 miliona godina.
Na primjer, poznato je da postoji povećan barijum u sjevernoj Irskoj, kao i na sjeveroistoku Walesa i dijelovima sjeverozapadne Engleske.
Nekoliko ovih regiona također sadrži neolitske spomenike napravljene od pješčara, napominju autori istraživanja.
Čak i stijene iz regiona škotske vrijedi istražiti, jer su formacije pješčara u tom regionu bogate barijumom i nisu morskog porijekla, što se podudara sa Kamnom oltara.
Zamisliti kako je takva ogromna ploča stigla sve do sjevera iz ledenog juga bila bi sasvim druga misterija za riješiti.
“Ovo walesko porijeklo Kamena oltara ostalo je nesporno gotovo stotinu godina”, pišu Bevins i kolege, a prenosi portal Science Alert.