Djeca su nekad njegovala vještine koje smo danas okarakterizirali kao nebitne. Šteta, jer su od velikog značaja za dječji razvoj
Djetinjstvo djece rođene u bivšoj Jugoslaviji bilo je bitno drugačije od djetinjstva kakvo imaju mališani danas. Danas je tehnologija uzela maha i samim time odgoj je bitno drugačiji. Nekada su djecu za život pripremali drugačijim metodama i cijenile su se vještine koje moderna djeca nemaju. Otkrivamo koje su to:
1. U školama su se učile određene vještine
U Jugoslaviji su djeca više učila kako raditi konkretne stvari. To su bile korisne vještine, one koje su ljudima ostale do kraja života. Svi su imali hobije, koji su se, često, odnosili i na rad rukama. Djevojke su znale šivati, plesti, dječaci su razumjeli elektroniku. Kao rezultat toga, djeca su do kraja školovanja stekla praktična iskustva i puno bolje su mogla brinuti sama o sebi. Sada se, nažalost, 18-godišnjak po ovom pitanju ne razlikuje puno od desetogodišnjeg djeteta.
2. Djeca su više komunicirala
Nekada su djeca učila kako razgovarati sa starijima, kako s mlađima, a kako s vršnjacima. Nije bilo drugog izbora, pa su čak i introvertirana djeca stupala u kontakt, jedino što su birala nešto “mirnije” igre kao što je primjerice šah jedan na jedan, a ne ekipni nogomet u dvorištu. Kao rezultat toga djeca u Jugoslaviji su imala bolje komunikacijske vještine. Izrastali su u ljude kojima nije bio problem razgovarati s nepoznatim osoba, a znali su i kako održavati kontakt s prijateljima.
3. Znali su popraviti pokvareno
Današanja djeca su na neki način razmažena potrošačkim društvom. I ne smatraju potrebnim popraviti ono što je pokvareno. Zašto, ako možete kupiti novu stvar? Djeca u Jugoslaviji su znala popraviti peglu, cipele, igračke, zašiti rupu na haljini I još puno toga.U skandinavskim zemljama su također došli do istog zaključka – zašto uvijek kupovati novo, ako možete popraviti staro? Međutim, današnja djeca to ne znaju.