Itekako zna za sebe, Nikki Pennington je mučila anksioznost, odnosno stanje koje se očituje osjećajem nekakve unutarnje tjeskobe i panike. Osoba koja joj je cijeli život pružala podršku i smirivala je u takvim situacijama nedavno je umrla, a njen muž otkrio joj je tajnu koju je dugo čuvao za sebe. Nikki je svoju dirljivu priču podijelila na internetu.
Anksioznost je dio moga života otkako znam za sebe. Ako imate anksioznost onda znate kako je kad imate onu jednu osobu koja zna kako vam pomoć i smiriti vas u teškim situacijama. Za mene je ta osoba bila moja mama. Uvijek je znala što treba reći, kako mi to treba reći i u kojem trenutku. Njene riječ su uvijek bile jače od moje tjeskobe. Automatski sam podrazumijevala da će uvijek biti tu kad je budem trebala, no to se nedavno promijenilo.
Nekoliko tjedana nakon što smo se muž i ja vjenčali, počela sam se osjećati loše pa sam mu rekla da odmah trebam nazvati mamu. On je na trenutak stao i rekao “A zašto ne popričaš malo sa mnom o tome? Pokušaj.”
Pokušala sam, dala sam mu priliku da smiri moj napad tjeskobe. Odjednom sam se osjećala kao da pričam s mamom, osobom koja mi je uvijek pomagala u ovakvim situacijama. Počela sam je sve rjeđe zvati u trenucima kad mi je trebala pomoć zbog anksioznosti, a ona nikad nije pitala zašto.
Na dan kad mi je majka umrla, nazvala sam ga i rekla mu “Moja osoba je otišla. Ona koja me voljela sa svim mojim nedostacima. Jedina osoba koja je mogla otjerati moje strahove. Otišla je.”
Tada mi počeo pričati o mojoj majci. Priču za koju nikad nisam ni znala jer ona nije htjela da znam za nju. Rekao mi je da mu je ona na dan našeg vjenčanja dala papir s naslovom “Kako biti Nikkijina osoba”. Bile su to upute u kojima je pisalo što mi treba reći kada me počne mučiti tjeskoba. Na papiru je pisalo:
“1. korak: Samo je slušaj
- korak: Još malo slušaj
- korak: Ne pokušavaj riješiti njen problem
- korak: Reci joj da je razumiješ
- korak: Samo nastavi slušati dok se sama ne smiri. Smirit će se, tako uvijek bude. Ona to još uvijek ne zna, ali ona je ta koja je uvijek sama sebe smirila.”
Mama je prestala biti ona moja ‘osoba’ ne zato što je ona to htjela nego zato što željela mog muža naučiti kako se treba ponašati kada nje više ne bude. Prestala je biti moja ‘osoba’ kako bi znala da ću uvijek imati nekoga tko će mi moći pomoći.
Mama, svejedno ćeš zauvijek biti moja ‘osoba’.”